PRIČA O VELIKIM I MALIM LJUDIMA
Šta je to što velike ljude čini velikima, a male malima, i šta to veliki ljudi imaju malo, a mali veliko ? Veliki su veliki, pre svega zbog toga što nikada, ma na kom položaju se nalazili, neće tlačiti i ponižavati one za koje oni misle da su mali. Mali su pak mali, izmedju ostalog i zbog toga, što u želji da postanu veliki, ne birajući sredstva, nastoje da naprave što manjima sve one velike koji su svoju veličinu dokazali pomažući im u najtežim trenucima.
Veliki pre svega imaju malu, sasvim malu, gotovo neprimetnu, ambiciju da svoju veličinu stalno ističu. Oni su veliki i svesni su toga. Oni nemaju potrebu da o tome stalno pričaju. O njihovoj veličini svedoče njihova dela, njihove knjige, njihove slike, njihovi filmovi, njihova muzika i slično.
S druge strane, mali imaju puno toga velikog. Tu je recimo njihova velika želja da se stalno nalaze u društvu velikih, da sa njima piju, jedu, pričaju, da se sa njima slikaju kako se eventualno sutra u našim pamćenjima ne bi urezale te slike, pa da i za njih pomislimo da su veliki. Kad je već o pamćenju reč, male odlikuje i velika zaboravnost. Kada im se pruži prilika da dodju na neko mesto rezervisano samo za velike, mali će vrlo brzo zaboraviti kako su tu došli upravo uz pomoć i uz podršku velikih. Zaboraviće i šta su im sve veliki ugadjali samo da se mali ne bi osećali toliko malima. Zaboraviće tada mali i koje su im sve gluposti veliki tolerisali. I na kraju, mali mogu imati veoma veliku žilavost i tvrdoglavost. Čak i kada im svi veliki budu pokazali koliko su mali, mali će za sebe tvrditi da su veliki i kako imaju bezrezervnu podršku nekog velikog.
